Šta je cilj NES-a u Velikoj Kladuši?

Prije četiri godine nedostajalo je manje od 300 glasova da Fikret Abdić izgubi u trci za načelnika općine od Jasmina Hušića, kojeg je tada podržalo 7 političkih subjekata. Kobne su bile kandidature trojice (formalno) nezavisnih kandidata, od kojih je najbolje plasirani Adem Pajazetović, uz podršku NIP-a, osvojio 950 glasova, što nije bilo ni blizu dovoljno za pobjedu, ali jeste direktno uticalo na konačni ishod izbora.

Uzalud su tada bili svi apeli ka nezavisnim kandidatima da odustanu, kao i biračima da ne rasipaju glasove na one koji nemaju šanse za pobjedu. Izbori su pokazali da Laburisti nemaju natpolovičnu većinu, no zahvaljujući izbornom sistemu (nepostojanje drugog kruga), Abdiću je za pobjedu bilo dovoljno i 44 posto glasova, samo 3 posto više od prvog protukandidata. Na ostalu trojicu kandidata „prosuto“ je blizu 15 posto važećih glasova.

Velika Kladuša je sa Abdićem i Laburistima preživjela još četiri teške, nikad teže godine, u kojima gotovo ništa u Općini nije funkcioniralo. U posljednje dvije godine, kada su sve stranke osim Laburističke uspjele formirati većinu u vijeću, Abdić je tu većinu „poništio“ zaključavanjem vijećnice, zavodeći na taj način potpunu diktaturu na lokalnom nivou.

Vijećnica zaključana (i) za mladence

Sve to je bio dodatni razlog ovim strankama da se, radi budućnosti i demokratije u Velikoj Kladuši, još jednom ujedine protiv, ovog puta, znatno oslabljene Laburističke stranke, koja je na Općim izborima 2022. doživjela strašan pad podrške glasača. Uz činjenicu da je Fikretu Abdiću izmjenama Izbornog zakona BiH od strane Visokog predstavnika zabranjena kandidatura, pobjeda jednog kandidata opozicionih stranaka bila bi više nego izvjesna. Samo je do tog kandidata trebalo doći.

Pregovori su trajali više od pola godine i, mada nisu išli glatko, prvo se pet stranaka uspjelo usuglasiti oko imena Amira Purića iz Naše stranke kao zajedničkog kandidata. Nisu ga podržale jedino NES i NIP, mada su iz NES-a čitavo vrijeme isticali kako im je baš Purić, pored njihovog Džanića, najprihvatljiviji kandidat.

Kada su, nakon pritisaka iz centrala stranaka, svoju podršku Puriću povukle  SDA i DF, činilo se da od zajedničkog kandidata neće biti ništa. Međutim, tada u pomoć uskaču kladuški privrednici i predlažu Borisa Horvata kao kompromisno rješenje, koje će odmah podržati 4 stranke (Naša stranka, SDP, SDA i DNZ), a potom i NIP i DF. Jedini izvan te priče ostao je NES, ne računajući neparlamentarnu SKJ koja nije ni učestvovala u pregovorima.

Zbog čega to NES nije podržao ni jednog ni drugog zajedničkog kandidata i koji motiv može biti jači od mogućnosti svrgavanja Laburističke vlasti u Velikoj Kladuši nakon dugih 12 godina beznađa? Odgovor nije tako jednostavan, ali ima svoju političku logiku.

Vratimo se na rezultate izbora 2022. godine kada su Laburisti doživjeli ogroman pad, a najveći rast zabilježio NES. Pored Laburista pad su doživjeli SDP, NIP i DNZ, te je teško procijeniti na čiji račun je NES narastao za 1200 glasova u odnosu na lokalne izbore. No, koji god odgovor bio, čelnici NES-a su svakako vidjeli priliku za širenje glasačke baze na Veliku Kladušu, kako bi uz Cazin (oko 10 hiljada vjernih glasača) dobili još jednu “utvrdu” sa barem 4-5 hiljada glasača.

Očito je i da su na terenu uvidjeli da mogu preuzeti neke od razočaranih Laburističkih glasača, kojima nakon gubitka vjere u (Abdićevu) ideju preostaje ili da apstiniraju od politike ili da mijenjaju svoje glasove za konkretnu korist (komunalna infrastruktura, budžetska pomoć, posao u državnoj službi i slično). To je bila idealna prilika za stranku koja je ovladala kantonalnim resursima i znala kako ih koristiti da dođe do glasača.

Vjerovatno je u rukovodstvu NES-a, tada još uvijek A-SDA, donijeta odluka da se Velikoj Kladuši pristupi strateški netom nakon lokalnih izbora 2020. godine na kojima stranka nije zabilježila posebno dobar rezultat ako uzmemo u obzir činjenicu da su bili vlast na nivou kantona. Nakon ujedinjenja A-SDA sa NBL-om u stranku NES, došlo je i do personalne promjene sastava u rukovodstvu velikokladuškog odbora ove stranke, a nedugo zatim i do promjene pristupa. Sve veći broj bivših aktivista DNZ-a postajali su aktivisti NES-a, sve manje su nastupali kritički prema Abdiću, te su se sve više fokusa počeli stavljati na područja koja su tradicionalno bila „abdićevska“.

Za širenje na kladuškom terenu bila su neophodna dva preduslova: (1) da je NES vlast na kantonu kako bi projektima, putevima i poslovima mogli „kupovati“ razočarane Kladuščane i (2) da u Velikoj Kladuši nema efikasne lokalne vlasti (osim ako je NES dio nje) kako bi broj razočaranih rastao. Kako bi za NES bilo pogubno otvoreno koaliranje sa Abdićevom strankom prije Općih izbora, onda im je za drugi preduslov bilo dovoljno samo da održe potpuno nesposobne Laburiste na vlasti. To će objasniti i sve jače sumnje u umješanost NES-a u miniranje opoziva kojeg je vijeće krajem 2021. godine izglasalo Abdiću.

Karte su se otvorile

Kada je 15 vijećnika trebalo potvrditi svoju odluku i raspisati referendum, na ključnoj sjednici se nije pojavio tadašnji vijećnik SDP-a Ibrahim Kajtazović Bato, te je procedura opoziva zaustavljena. Tih dana je Kajtazović neobično često bivao u društvu ljudi iz rukovodstva NES-a, kako kladuškog tako i cazinskog, te se čak s nekima od njih pojavljivao na neformalnim sastancima oko opoziva.

Drugi sumnjiv detalj se desio na nakon propasti opoziva zbog Kajtazovićevog nedolaska, kada su mu podršku na društvenim mrežama, očito sinhronizirano, počeli davati članovi i aktivisti NES-a. Možda je Kajtazoviću već tada obećano da će za svoj nedolazak biti nagrađen mjestom predsjedavajućeg vijeća kada se za to steknu uslovi, odnosno kada bude bezbolno da ga vijećnici NES-a ustoliče na tu poziciju zajedno sa Laburistima?!

Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je već tada bilo kontakata između ove dvije stranke, no izvjesno je da ih je bilo odmah nakon Općih izbora 2022. godine kada su se stvari po NES u Velikoj Kladuši odigrale prema planu. Stranka je zabilježila veliki rast i osjetila da je došao trenutak da svoj plan privedu kraju ulaskom i u lokalnu vlast. Priču o pokušaju dogovora koalicije NES-LS iznio je ovih dana generalni sekretar Laburista Amir Đogić, a njenu autentičnost potvrdio Fuad Sulejmanagić, tadašnji vijećnik NES-a. Jedan od ova tri detalja može biti slučajnost, ali ne mogu sva tri. Hoće centrala da pogriješi jednom, ali neće sto puta, što bi rekao Ilija Čvorović.

Plan o koaliranju NES-a i LS-a na kraju se izjalovio – da li zbog nepovjerenja Laburista u NES ili zato što je poslušnost otkazao Sulejmanagić, sada je manje važno – te je za predsjedavajuću imenovana Bisenija Mušedinović iz SDA glasovima 15 vijećnika, među kojima i dvojicom iz NES-a. Međutim, vladajuće strukture na nivou kantona nisu se posebno potrudile da pomognu velikokladuškom vijeću u bici sa načelnikom, te je 2023. godina prošla baš po volji NES-a: bez efikasne lokalne vlasti u Velikoj Kladuši i sa ogromnim prostorom da se kroz kantonalnu vlast (ovog puta i s NES-ovim ministrom iz Velike Kladuše) nastavi prodor u kladuško biračko tijelo. Opće je poznato i da su sa tadašnjim koalicionim partnerom SDA pokušali sklopiti dogovor o podjeli USK općina 4:4 prema kojem bi NES podržao SDA-ove kandidate za načelnike u 4 općine i obrnuto. U toj raspodjeli, Velika Kladuša bi, dakako, pripala NES-u.

Održan Kolegij OV: Institucije slijepe i(li) prespore pred činom potpunog bezakonja

No, početak 2024. godine i pregovora oko zajedničkog načelnika u Velikoj Kladuši će NES dočekati izvan kantonalne vlasti, bez najsnažnije poluge utjecaja, što će ih, sa aspekta ispunjenja strateškog cilja u Velikoj Kladuši, ostaviti na samo dvije opcije. Prva, da u pregovorima nametnu svog kandidata kao zajedničkog i tako se dokopaju izvršne vlasti u Velikoj Kladuši kroz koju bi mogli nastaviti raditi na preuzimanju (bivše) laburističke baze, i druga, da, ukoliko ne mognu progurati svog, učine sve da do dogovora oko zajedničkog kandidata ne dođe.

Kad su shvatili da od prve opcije nema ništa, predano su radili na drugoj. Na kraju, iako su ostali usamljeni izvan zajedničke priče i pod rizikom da budu krivci ukoliko Laburisti ostanu na vlasti, u NES-u imaju svoju računicu. Strateški cilj će im propasti samo ako Velika Kladuša dobije efikasnu vlast i zato će pod svaku cijenu pokušati onemogućiti pobjedu zajedničkog kandidata Borisa Horvata, koji jedini ima realne šanse za pobjedu nad LS-ovim kandidatom. Svaka druga opcija, pa i pobjeda Laburista, ostavlja im nadu da će se u budućnosti (opet) dočepati kantonalne ili lokalne vlasti i nastaviti sa izgradnjom svoje glasačke utvrde u Velikoj Kladuši. Ako, kojim slučajem, i budu krivi za Đogićevu pobjedu, računaju na kratko pamćenje javnosti, kao u slučaju NIP-a, na čijem čelu je sada, paradoksalno, zajednički kandidat iz 2020. kojeg je tada upravo NIP koštao poraza.

Zaključno, cilj NES-a da, nakon Cazina, u Velikoj Kladuši izgradi svoju drugu bazu je politički legitiman, ali sredstva koja koriste na tom putu nisu. Imperativ svima koji žele dobro Velikoj Kladuši jeste da se ova općina napokon riješi katastrofalne vlasti Laburista, te je većina stranaka svoje interese podredila tom imperativu. NES nije i, ako to ne uradi do kraja kampanje, treba biti kažnjen od strane glasača 6.10.