Povodom 23. februara, Dana općine Velika Kladuša, nema nikakvih svečanosti u organizaciji općinskog organa uprave. Zvuči nevjerovatno, ali je tako. Na službenoj stranici Općine muk. Bez ikakvog objašnjenja. I sve to na 80. godišnjicu prvog oslobođenja Velike Kladuše u 2. svjetskom ratu, događaja kojeg i slavimo kao Dan općine.

Ni ove godine niko od zaslužnih sugrađana, kojih itekako ima, neće dobiti najvišu općinsku nagradu i druga priznanja. Prošle godine je izgovor bilo kašnjenje u konstituisanju vijeća zbog čega se nije na vrijeme mogla provesti procedura. Ove godine izgovora nema. Dvojica vijećnika, Huse Mehić i Ibrahim Bato Kajtazović, u dva navrata se nisu pojavili na sjednici komisije koja raspisuje javni poziv i na taj način su onemogućili dodjelu nagrada. Zašto? Zbog svog hira, nemarnosti ili po nečijem nalogu? Kome može biti u cilju da se nagrada ne dodjeljuje? Možda onima koji ne priznaju nijedan prijedlog ako ne dolazi iz njihovih redova.

To što ove godine nema svečane sjednice Općinskog vijeća je presedan. Zamjenica predsjedavajućeg je iznijela žalosne izgovore za prijedlog da se umjesto svečane sjednice samo polaže cvijeće ispred spomenika NOB-a. Ako u vijećnici ne može zbog epidemioloških mjera, otkud to da je dvorana ove godine prehladna, a prije dvije godine nije bila? I to na dan kada vremenska prognoza previđa temperaturu od +10 stepeni Celzijevih?

Car je odavno go

Laži ne mogu sakriti činjenicu da kabinet Općinskog načelnika, tih 10 prepisivača koji nas godišnje koštaju gotovo pola miliona maraka, nije uspio pripremiti nikakav protokol obilježavanja 23. februara. Niti javne ustanove i institucije pod općinskom ingerencijom nisu ništa organizirale. Nisu se ove godine sjetili ni da se „nakače“ na ono što drugi organiziraju za Dan općine, kao što je bio slučaj prošle godine sa izložbom u Alternativnom domu kulture.

Rukovodstvo Općine Velika Kladuša i Općinskog vijeća nikada nije bilo tako dezorijentisano, bezidejno i jadno kao što je to slučaj sada. Sramota koju građanima Velike Kladuše priređuju prvi „ljudi“ Općine dosegla je vrhunac.

To nanošenje štete Velikoj Kladuši, njenim građanima i njihovom budžetu moglo je biti zaustavljeno opozivom načelnika. Znamo zašto nije. Sada smo osuđeni da čekamo pojedine vijećnike da se „dozovu“ i shvate kako njihovi lični i stranački interesi ne smiju biti ispred općeg interesa, te da je sa aktuelnom vrhuškom LS-a nemoguće postići saradnju u interesu Velike Kladuše. Istina je gorka, ali oslobađa. Sretan 23. februar svim Kladuščankama i Kladuščanima. Kladuša je naša.