U manje od 20 godina Ljubljana je od sredine koja reciklira manje od dva posto smeća postala sredina koja reciklira gotovo sav svoj otpad. To je model dobre prakse o kojem je sinoć govorila doktorica Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH, na tribini o odgovornom upravljanju otpadom u Velikoj Kladuši.
Taj model je putokaz i za BiH, sredstva EU su dostupna, Slovenci su svoje savjete davali besplatno, nedostaje samo politička volja, navela je Klarić. Ova stručnjakinja za cirkularnu ekonomiju kaže da otpad moramo početi posmatrati kao resurs, a deponije kao fabrike. Ipak, u posljednjih 20 godina se nismo pomakli sa mrtve tačke u toj oblasti.
“Samo jedan primjer iz BiH je dovoljan. Dvije cementare u Kaknju uvoze otpad koji moraju spaljivati u svojim pećima kako bi ispoštovali EU propise, dok nekoliko desetina kilometara dalje hiljade tona otpada godišnje se dovoze na deponiju u Sarajevu gdje ugrožavaju okoliš i zdravlje stanovništva”, plastično je ova zastupnica poznata po borbi za zaštitu bh. rijeka ilustrirala problem nesaradnje između kantona u BiH.
Problemi USK-a i Velike Kladuše
Ljubljanski model upravljanja otpadom je identičan onom kojeg je USK trebao imati sa konceptom regionalne deponije, ali nakon 20 godina i utrošenih nekoliko miliona kreditnih sredstava projekat je neslavno propao. Umjesto jedinstvenog modernog centra za upravljanje otpadom, u USK sada postoji šest općinskih i gradskih deponija koje ne ispunjavaju ni minimum ekoloških standarda. O tom segmentu problema je govorila profesorica Vildana Alibabić, zastupnica u Skupštini USK.
“Za to je svakako politika kriva, ali ono što nam nedostaje jeste aktivizam. Odmah nakon rata je bilo više građanskog aktivizma i ekoloških udruženja nego danas. Zbog nedostatka pritiska je ovaj problem gurnut u drugi plan i sada imamo to što imamo. Sve lokalne zajednice u USK imaju ogromne probleme sa odlaganjem otpada, ali čine jako malo i rade jako sporo na pronalaženju sistemskog rješenja”, istakla je Alibabić.
Ona se dotakla i utjecaja deponija na zdravlje stanovništva. Iako nema istraživanja koja se bave korelacijom blizine odlagališta otpada i broja oboljelih od malignih bolesti u USK, jasno je da na krajiškim deponijama završe tone opasnog otpada i putem procijednih voda i plinova cirkulišu u našoj okolini što je veoma opasno. Doktor Dinko Keserović je upravo govorio o negativnom utjecaju teških metala na čovjekog organizam. Ono što je posebno zabrinjavajuće, napomenuo je, što se godinama ne vrše toksikološka ispitivanja na prisutnost metala u vodi za piće.
Vlast jednostavno ne mari
Tokom sesije pitanja i odgovori, građani Velike Kladuše su iznijeli niz problema sa kojima se svakodnevno susreću u oblasti zaštite okoliša, a vijećnici Naše stranke su ih obećali delegirati ka općinskoj vlasti kroz vijećnička pitanja i inicijative.
“Ono u što smo sigurni nakon prvih godinu dana rada u vijeću jeste da našu vlast apsolutno ne zanimaju problemi građana. Dugoročno rješenje za deponiju Radića most moraju ponuditi stručnjaci. Na lokalnoj vlasti je da izdvoji novac u budžetu da se ti stručnjaci plate, odaberu one koji su najbolji i da potom rade na realizaciji rješenja za koje im struka u komunikaciji sa mještanima kaže da je najbolje. Prilično je jednostavno ako imate vlast kojoj je stalo. Mi imamo vlast koju nije briga”, rekao je u zaključnom obraćanju Amir Purić, vijećnik Naše stranke koji je bio i moderator ove javne tribine.