Naglo širenje korona virusa u svijetu dovelo je do nezapamćene, po procjeni mnogih, jedine ispravne intervencije – zatvaranja škola. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, do sredine mjeseca aprila preko 90% učenika širom svijeta bilo je prinuđeno napustiti školske klupe. Ovakav čin, u tom trenutku, je bio najbolji odgovor na širenje pandemije uzrokovane virusom COVID-19.
Iznenadni prekid nastave, koji je bio uzrokovan nečim potpuno nepoznatim, od čega se nismo znali sigurno obraniti, ostavio je negativne posljedice na emocionalni, intelektualni, psihosocijalni razvoj djeteta. Kao rješenje nastavka obrazovanja pojavio se i novi vid nastave – nastava na daljinu (online nastava).
Proživljavajući trenutke neizvjesnosti i takvu ideju smo prihvatili objeručke, uz nadu da ćemo se vratiti staroj rutini u što skorije vrijeme. Organizacija i sam čin realizacije online nastave postavljen je kao veliki izazov za sve nas. Analizom kvaliteta rada na daljinu i ishodima učenja se trenutno ne bavi niko.
Svjesni nedostataka i manjkavosti ovakvog načina rada, prosvjetnim radnicima je ostalo da improviziraju, trudeći se maksimalno da pomažu učenicima. U želji da na što bolji način odrade svoj zadatak, sigurno se i griješilo.
Veliki teret online nastave iznijeli su i roditelji zajedno sa svojom djecom. Često su preuzimali ulogu nastavnika, pratili nastavu i radili zajedno sa djecom. Uz bezbrojne poteškoće sa kojima smo se susretali uspjeli smo dočekati i kraj školske godine.
Pored zdravstvene, pandemija je donijela i ekonomsku krizu, tako da su mnoge porodice više bile fokusirane na preživljavanje, a obrazovanje je, nažalost, stavljeno u drugi plan.
Došla nam je i nova školska godina (2020- 2021). Opet se nalazimo pred još jednim, potpuno novim izazovom.
Svjesni posljedica dužeg perioda obustave rada škole (narušavanje mentalnog zdravlja, nedostatka interakcije), nadležne institucije su dale određene preporuke za organizaciju nastavnog procesa.
U školama našeg kantona će biti organizovan kombinovani vid nastave, što je predstavljeno kao najoptimalnija varijanta. Ovaj vid nastave će se realizirati tako što će se učenici dijeliti u manje grupe uz kombinirani pristup. Učenici jedne grupe će biti u školi, a duga grupa će pratiti nastavu putem medija i online. Zamjena grupa u osnovnim školama će se vršiti na dnevnoj bazi, a u srednjim školama na sedmičnoj.
Baveći se organizacijom nastave u našoj školi izračunali smo da će svaki učenik, u jednom polugodištu, pratiti nastavu online 6 radnih sedmica ili 30 radnih dana. Svi ti učenici, koji sedmicu dana ostaju da rade od kuće, radit će samo uz upute svojih nastavnika koje će im davati poslije redovne nastave u školi. Postavlja se pitanje koliko su djeca sposobna da rade po uputama cijelu jednu sedmicu, primjerice, predmet matematiku?
Poseban naglasak se stavlja na strogo pridržavanje higijensko-epidemioloških mjera (nošenje zaštitnih maski, fizička distanca, pranje ruku itd). Ono što je mnogima ostalo nejasno jeste da li će se mjera moći pridržavati djeca koja svaki dan putuju autobusima? Koliko bi autobusa trebalo da prevezu sve učenike putnike da bi se ispoštovala distanca od 2 metra, zbog koje i dijelimo učenike po grupama u učionici? Ili, da li će neko pratiti okupljanje učenika i druženja u grupama van škole ( školskom dvorištu, kafićima, parkovima i sl.), što je sasvim prirodno, jer djeca su socijalna bića.
Ovdje još treba dodati i veliki teret koji će pasti na leđa roditelja. Roditelji koji imaju više djece koja pohađaju školu, izgubit će se u moru informacija te praćenju termina kada, kojeg dana im koje dijete treba da ide u školu ili ostaje kod kuće dobivajući upute online.
Uvažavajući brigu i strah od zaraze korona virusom, kao i činjenice da je teško preuzeti rizik kada se radi o zdravlju ljudi, moramo se osvrnuti i na trajne posljedice koje će se odraziti na kvalitetu obrazovanja naše djece.
Na kraju nam ostaje da se naoružamo strpljenjem i da pokušamo pronaći nešto pozitivno u moru negativnih stvari koje nas trenutno okružuju. Posebno razumijevanje trebamo usmjeriti prema učenicima, ohrabriti ih, obezbijediti uslove u kojima će biti zadovoljni i sretni.
Ovu jednačinu sa više nepoznatih, mogu riješiti zajedničkim snagama prosvjetni radnici, roditelji i učenici, imajući povjerenje jedni u druge.
Sretan nam početak školske godine!
Asima Rizvić, prosvjetna radnica, članica Naša stranka – Kladuša je naša