Šta smo sve mogli sa 20 miliona bačenih u vjetar

Da se općinska vlast bavila održavanjem, rekonstrukcijom, zaštitom i izgradnjom infrastrukture, što je u nadležnosti lokalnog nivoa, a ne otvaranjem trgovina, poljo-apoteka, proizvodnjom četaka i radnih odijela, što bi trebala biti stvar tržišne utakmice, vjerovatno bi danas i oni sami bili sretniji.

Od osam godina mandata aktuelnog načelnika, sedam su se bavili ovim drugim, pod parolom „razvoja kroz javna preduzeća“ i u tom periodu je na te projekte potrošeno preko 20 miliona maraka, a ista ta javna preduzeća su krajem 2023. imala dug od oko 10 miliona maraka.

Sad zamislite šta se sve moglo uraditi s tolikim novcem!

Primjera radi, skoro čitav uži dio grada popločan je nanovo, a za te projekte je sa viših nivoa vlasti u posljednje dvije godine uplaćeno 1.2 miliona KM. Da, dobro ste pročitali, popločavanje (uređenje pješačkih površina, uređenja gradskog parka i parkinga oko zgrada Mekote) je plaćeno sredstvima koja su došla sa federalnog i kantonalnog nivoa.

Naravno, to nije sporno, jer je i taj novac novac od građana i ne treba nikome aplaudirati zbog toga. Ovdje je sporno, kako smo već naveli, što se na ovakvim stvarima nije radilo ranijih godina i sa onih 20 miliona koji su, slobodno možemo reći, a tome danas i svjedočimo, potrošeni bez opravdanih rezultata.

Dodatni problem kod realizacije projekata popločavanja jeste što proces nije proveden onako kako je trebalo, a to je kroz postupak javnih nabavki i odgovarajuću projektnu dokumentaciju, nego je čitava stvar završena na način da je načelnik potpisao ugovor o izvođenju radova sa direktorom JKUP Komunalije, ujedno i generalnim sekretarom Laburističke stranke, a što je danas predmet istražnih organa.

Za načelnka i Laburističku stranku nije bilo drugog načina da ovo realizuju jer su sami proizveli stanje da se u Općini Velika Kladuša ne može izdati građevinska dozvola, dok je direktor JKUP Komunalije zaslužan što se to preduzeće ne može javiti na Javni poziv jer imaju neizmirene obaveze.

Tako je jedini način da sredstva koja su dobili utroše bio taj da se prilagođavaju Odluke o izvršenju budžeta kako bi se JKUP Komunalije mogle isplatiti sredstva. a projekti su vođeni kao sanacije (što ovo svakako nije) jer za rekonstrukciju trebaju građevinske dozvole. Da li se sve moglo uraditi u skladu sa zakonom i uz potrebnu dokumentaciju bolje i jeftinije, sada je suvišno i pitati.

U trenutnim okolnostima i s takvim ljudima, možda je i bolje da je urađeno bilo kako, jer u protivnom bi i ta sredstva propala kao što se već nekoliko puta desilo sa Domom kulture. Ipak, moramo reći da to ne smije i ne može biti praksa.

Smatramo da se takvi projekti ne smiju raditi bez unaprijed izarađene projektne dokumentacije i bez javnih poziva jer se mora dati jednaka šansa i drugim izvođačima, koji bi u konačnici mogli biti i jeftiniji, a građani moraju znati kako se i gdje troši njihov novac.

Ali što se kaže, od koga je, dobro je!

Još članaka: