Današnjim nedolaskom na sjednicu na kojoj je, zbog zakonskog roka, morala biti donijeta odluka o raspisivanju referenduma, vijećnik SDP-a Ibrahim-Bato Kajtazović nije upropastio samo mogućnost da narod na referendumu izglasa opoziv Općinskog načelnika, nego i šansu da Velika Kladuša u skorije vrijeme profunkcioniše. O razlozima njegovog nedolaska i da li je taj čin samo njegova lična odluka ili odgovornost snosi i stranka, još uvijek je prerano govoriti. U ovom trenutku važno je obrazložiti šta je danas Velika Kladuša izgubila. Opoziv je bila šansa da se kazni načelnik za svoj nerad i nedjela, ali i najvažniji preduslov za formiranje odgovorne, stabilne i funkcionalne vlasti do kraja ovog mandata.
Svaku općinsku vlast čine općinski načelnik (izvršni organ) i općinsko vijeće (predstavnički organ). Funkcionalna vlast je ona u kojoj postoji saradnja između jednog i drugog organa. Načelnik predlaže akte, primjerice budžet, vijeće ih usvaja. Vijećnici iniciraju rješavanje problema od značaja za određene grupe građana/glasača, a načelnik uz pomoć službi te inicijative pretvara u normativne akte (odluke, zaključke i sl.) i predlaže vijeću na usvajanje. Uvijek, a posebno kod jako važnih materijala, postoji dovoljna (natopolovična) većina u vijeću koja te materijale usvaja i time daje zeleno svjetlo načelniku i organu uprave da ih implementiraju.
Stabilnu vlast čini čvrsta natpolovična većina u vijeću koja svoju odgovornost prema javnosti pokazuje i javno obznanjenim koalicionim sporazumom sa jasno popisanim prioritetima i rješenjima. Takva stabilna i odgovorna većina podržava program rada načelnika, koji je opet kompatibilan sa koalicionim sporazumom/programom većine koja ga podržava, što vlasti daje i odliku funkcionalnosti.
Decenija političkog haosa
Velika Kladuša nema odgovornu, stabilnu i funkcionalnu vlast već gotovo punu deceniju. Do 2012. je to imala uz određene nedostatke. U vijeću je postojala čvrsta natpolovična većina vijećnika iz DNZ-a i funkcionalna saradnja sa načelnikom iz iste stranke. Neke od mana takve, jednostranačke vlasti su: prioritiziranje interesa samo jedne grupe građana/glasača, slabo ili nikakvo uvažavanje kritike i drugačijeg mišljenja (npr. vijećnika iz drugih stranaka), odluke koje se tiču života svih građana donose se unutar uskog kruga ljudi u rukovodstvu samo jedne stranke, itd. Također, kontrola jedne partije nad svim javnim ustanovama i preduzećima vodi ka korištenju javnih resursa u svrhu ostvarivanja interesa stranke nauštrb zadovoljavanju potreba građana i efikasnijeg rada tih ustanova/preduzeća. To su neki od razloga zašto je u liberalnim demokratijama koaliciona vlast više stranaka poželjnija od vlasti jedne stranke.
Na lokalnim izborima 2020. godine u Velikoj Kladuši za načelnika je izabran Fikret Abdić iz Laburističke stranke, a ta partija je osvojila i 12 od 28 mandata u vijeću. Za natpolovičnu većinu im je trebala koalicija sa još najmanje tri vijećnika. Krajem januara ove godine predsjednica Laburista je obzanila da je formirana koalicija sa vijećnicima DNZ-a i jednim nezavisnim vijećnikom. Nova većina nije donijela ni odgovornu, ali ni stabilnu ni funkcionalnu vlast. Problemi su se pojavili već na početku, a postali evidentni kada prijedlog budžeta nije dobio podršku svih vijećnika iz većine, kao ni komisija za izdavanje urbanističkih dozvola, a potom ni izvještaji o izvršenju budžeta za prva tri mjeseca. Sve su ovo bili prijedlozi načelnika koji nisu dobili podršku koalicionih partnera. To je značilo da je vladajuća koalicija u velikoj krizi. Potpisivanjem inicijative za opoziv načelnika od strane jednog vijećnika DNZ-a i dvojice iz nezavisnog kluba potvrdilo se da te koalicije (više) nema.
Indikativno je da se Laburističkoj stranci već treći put dešava da, iako s daleko najvećim brojem vijećnika, ne uspijeva formirati stabilnu vlast. Kada je osnovana, 2013. godine, ova stranka je imala 16 vijećnika u tadašnjem sazivu vijeća i načelnika koji je formalno pobijedio kao nezavisni kandidat, ali faktički je bio proizvod Fikreta Abdića. Nakon svega godinu dana došlo je do pucanja veze između načelnika i Laburista, a potom je i troje vijećnika prešlo u nezavisne. Tako je mandat 2012-2016. prošao u političkoj nestabilnosti i nesaradnji između dva organa vlasti. Na izborima 2016. pobijedio je Fikret Abdić, a Labursti dobili 13 mandata. Ubrzo su dogovorili podršku još dvoje vijećnika, ali ni ta većina nije potrajala duže od dvije godine, da bi 2020. klub Laburista napustilo troje vijećnika. Tako je više od polovine mandata 2016-2020. proteklo bez stabilne i funkcionalne vlasti.
Do izbora jedan putić
Treći mandat u nizu dešava se ista stvar. Valja napomenuti da je koalicioni potencijal Laburista izrazito sužen. Zbog tereta prošlosti kojeg Abdić nosi, niti jedna stranka koja ozbiljno djeluje i van Velike Kladuše ne može sebi dopustiti luksuz da otvoreno koalira sa njegovom strankom. Dokaz za to je i 2016. godina kada su dvoje vijećnika DF-a formirali većinu sa LS, da bi isti dan bili izbačeni iz stranke, a isto bi se dogodilo vijećniku NIP-a na početku ovog mandata da nije sam napustio stranku prije ulaska u priču sa Laburistima. Takozvane tihe koalicije (stranke nemaju koalicioni sporazum, ali zajedno dogovaraju raspodjelu „plijena“ i glasaju za materijale) jesu moguće, međutim nisu dobre po demokratske procese jer zbog izostanka transparentnosti stvaraju dojam mutnih radnji i političke neodgovornosti.
Zbog razloga opisanih u prethodnom pasusu, vijećnici SDA, SDP, NES i NS (zajedno 12 vijećnika) nemaju mogućnost potpisivanja koalicije sa LS. Naravno, LS ima zakonsko pravo da za načelnika kandidira osobu osuđenu za ratni zločin, ali je i legitimno pravo drugih stranaka da sa takvim političkim subjektom ne sarađuju. Tiha koalicija, ponavljam, jeste moguća, može biti i funkcionalna, pa i stabilna, ali bez koalicionog sporazuma ne i odgovorna. Da li je onda moguće da Velika Kladuša u ovom mandatu dobije odgovornu, stabilnu i funkcionalnu vlast? Jeste, ali opoziv načelnika je bio preduslov bez kojeg je to veoma teško uraditi.
Funkcionalnu, stabilnu i odgovornu vlast sa aktuelnim načelnikom na čelu, dakle, teoretski može formirati samo većina u kojoj su LS, DNZ i nezavisni vijećnici. U praksi se pokazalo da to baš i ne ide tako lako. Svaki drugi put ka odgovornoj, stabilnoj i funkcionalnoj vlasti podrazumijevao je promjenu načelnika kao neophodan korak.
Opoziv načelnika otvarao je mogućnost formiranja odgovorne, stabilne i funkcionalne vlasti. Na referendumu bi građani imali priliku dati svoje mišljenje treba li ići u tom smjeru ili ne. Ako bi izglasali opoziv, to bi stvorilo još veću obavezu političkim subjektima koji su inicirali ovaj proces da formiranje nove vlasti dovedu do kraja.
Velikoj Kladuši je nasušno potrebna odgovorna, stabilna i funkcionalna vlast. Jedan put do nje, onaj duži koji počinje sa opozivom načelnika, danas je upropašten. Drugi je da najmanje troje vijećnika potpiše koaliciju sa Laburistima i budu većina aktuelnom načelniku. Vijećnik Kajtazović je svojim postupkom ostavio na životu samo ovu drugu mogućnost. No, načelniku i LS više od odgovorne, funkcionalne i stabilne vlasti odgovara pat pozicija 14-14.
Simbolika opoziva
Ne treba zanemariti ni simbolički kapital opoziva. Vijećnici, na čije inicijative i pitanja načelnik ne odgovara, opozivom bi vratili sebi dignitet i poslali poruku o važnosti ograna u koji su izabrani.
Druga simbolički važna poruka je ona koju bi na referendumu imali priliku poslati građani Velike Kladuše ukoliko bi većinom glasova smijenili Fikreta Abdića. Tim činom bi se skinuo jedan značajan teret sa Velike Kladuše, čak i ako bi se Abdić nakon toga ponovo kandidirao i pobijedio na vanrednim izborima, te dat snažan argument za izmjene izbornog zakona u smjeru biranja načelnika u dva izborna kruga.
Treća poruka je možda i najvažnija, a tiče se vladavine prava. Kada je u američkom kongresu pokrenut opoziv predsjednika Donalda Trumpa, zastupnici su znali da je gotovo nemoguće obezbijediti dvotrećinsku većinu za njegovu smjenu (za opoziv je morala glasati ogroman broj zastupnika iz Trumpove stranke), ali je njihova obaveza bila pokrenuti taj proces ukoliko imaju sumnje da djelovanje predsjednika izlazi izvan zakonskih okvira i da on svojim radom šteti interesima američkih građana. Ovdje ne treba ponavljati sve ono zbog čega se opravdano sumnja da načelnikov rad izlazi iz zakonskih okvira i šteti građanima Velike Kladuše. Uostalom, te sumnje su potkrijepljene i presudama kantonalnog suda.
Za razliku od američkog kongresa, u kladuškom vijeću nije bila potrebna dvotrećinska već prosta većina za opoziv. Zbog poteza jednog vijećnika ta šansa je danas izgubljena.