Juče je bio Dan planete Zemlje. Ove godine smo dobili veoma snažnu i jasnu poruku da naš odnos prema Zemlji moramo promijeniti ili uskoro neće biti ni Zemlje ni nas. Pandemija koronavirusa razotkrila je sve sve naše slabosti. Slabosti ljudskog roda, slabosti našeg društveno-ekonomskog uređenja, slabosti države, slabosti svake pojedine institucije.
Pandemija je pokazala da smo onoliko spremni da se odupremo svakoj prijetnji koliko su funkcionalne institucije koje smo izgradili. To su naše bolnice, naši instituti, naše škole, naši centri za socijalni rad, naša javna preduzeća i ustanove, naša sudska, zakonodavna i izvršna vlast. To su institucije koje svi zajedno finansiramo kroz plaćanje poreza državi.
Nije nam trebala pandemija da shvatimo kako mnogo toga u tom lancu ne štima. Bilo je dovoljno pogledati naše potoke, rijeke i šume prepune smeća i znali bismo da je sistem loš. Da su na čelu institucija sistema osobe od struke, oni bi znali da je najveće bogatstvo koje imamo naša priroda. I znali bi kako da je štite: edukacijom stanovništva, ekološkim akcijama, donošenjem boljih zakonskih rješenja i provođenjem nadzora nad njihovom implementacijom.
Zato, kada vidite smeće u rijeci, u šumi, na livadi, znajte da je to kritika sistemu koji ne brine o budućnosti. Ne brine jer su institucije sistema zarobljene od strane politike koja te institucije vidi kao izborni plijen, alat za osvajanje političke moći i bogaćenje pojedinaca, a ne kao mehanizam za napredak društva u cjelini.
Kada jedna karika u tom sistemu ne funkcioniše, naprimjer kada ilegalno odlaganje smeća – što inspekcijski organi moraju spriječiti, a to ne čine – dovede do epidemije neke bolesti u određenom području, onda posljedice trpe sve druge karike ili institucije u sistemu, počevši od zdravstvenih koje su prve na udaru.
Znanstvenici već dugo upozoravaju da čovjek svojim odnosom prema prirodi dovodi u pitanje budućnost svijeta. Do sada je odgovor bio da se to ne može promijeniti preko noći jer bi se time ugrozio ekonomski rast. Onda je zbog pandemije koronavirusa sve stalo preko noći. Zato što su sada ugroženi ljudski životi, kažu. Zar neće bit ugroženi životi svih budućih generacija ako nastavimo eksploatisati prirodu bez ikakve mjere? Neće li već naša djeca biti pred odlukom: ili drastično promijeniti način života preko noći ili se suočiti sa smrću?
Da ih ne bismo doveli u takvu opasnost, možemo im pomoći već sada drugačijim odnosom prema prirodi i prema institucijama sistema. Počevši od svog dvorišta. U malim lokalnim zajednicama poput naše, moguće je provođenjem ekoloških akcija za par mjeseci riješiti se svih divljih deponija i očistiti naše rijeke, potoke i šume. Moguće je kroz par godina kreirati izletišta u svakoj mjesnoj zajednici. Moguće je resurse poput kladuškog Starog grada pretvoriti u ljetne eko-centre konferencijskog turizma i neformalne edukacije mladih. Moguće je…
Sve to je moguće samo kada vlast bude ispunjavala svoju ulogu: da promoviše razmjenu mišljenja kako bi se došlo do što kvalitetnijih rješenja, da koordinira saradnju između svih institucija sistema i civilnog društva, te da alocira javna sredstva na način da ona služe poboljšanju funkcionalnosti čitavog sistema. Ne zaboravimo, vlast je vrh sistema i ujedno jedini njegov dio koji možemo direktno mijenjati. Zemlja nam je jasno poručila da je to neophodno. Zemljo, oprosti, znamo da možemo bolje.